Western ranč Tobiano se nalazi u Zagorju, u Krušljevom selu. Smješten je u šumi, na osami, daleko od gradske buke, a opet u blizini Zagreba (30tak minuta vožnje od Zagreba).
Posjetitelji mogu upisati školu western jahanja čiji prvi sati kreću u manježu, te po završenoj školi jahanja, kad savladaju hod i kas, uživati na konjskim leđima jašući po prirodi, prolazeći uz potoke, mostiće, šume i polja.
Ranč je smješten u šumi na osami, a na njegova tri i pol hektara zemljišta smješteni su drvena koliba, dvije ”polu lauf” staje u kojima svaki konj ima svoj prostor, ali i mogućnost da izađe i prošeće kad hoće, veliki i mali manjež, te veliki ispust s potokom.
Na prostoru ranča žive i domaće kokoši od kojih smo ponosni na Jureke i Katice – autohtone pasmine.
Western jahanje pojavljuje se na zapadno američkim ranchevima negdje nakon 1500. godine. To je stil jahanja koji se koristio za rad na rančevima i ratovanje koje su u Ameriku donijeli španjolski konkvistadori. Oprema i stil vremenom su se malo promijenili kako bi se zadovoljile potrebe kauboja, ali su još uvijek slični španjolskom stilu jahanja i klasičnoj dresuri.
Nekad su kauboji bili 10 do 12 sati na konjima i tražio se način da im bude čim lakše, te je s toga western sedlo (duboko, udobno i masivno) prilagođeno dugotrajnom radu na konju. Rog (kruška) na western sedlu se koristio za vezanje goveda, a jahalo se jednoručno jer je druga trebala biti slobodna za rad, pa se razvijalo upravljanje laganim pritiskom uzdi na konjski vrat. Štoviše, razvija se i potpuno upravljanje konjem nogama, kako bi, prema potrebi, obje ruke jahača bile oslobođene za rad.
To je discipliniran, opušten način jahanja uz koji su sati u sedlu udobniji i za konja i za jahača. Konj nije jahan “na žvali” s napetim uzdama, nego ga se potiče da se kreće u balansu, vođen pritiscima tijela jahača, pokretima nogu i tijela.
Western jahanje je “pleasure” jahanje.
© 2024 Western škola jahanja / Western riding.
